Lavanda je poznata od davnina. Najstariji pisani dokumenti u kojima se spominje datiraju iz doba prije Krista. Lavanda se pod imenom Nard, koji su prvi uveli stari Grci prema istoimenom gradu u Siriji, spominje u Bibliji. U Starom zavjetu nabrajaju je s drugim skupocjenim začinima, spominje se kao jedno od mirisnih ulja kojima se namirisala Judita prije zavođenja neprijateljskog vojnog zapovjednika, kojega je nakon toga ubila da bi spasila Jeruzalem. Kraljica od Sabe poklonila je kralju Solomonu upravo lavandu. U Novom zavjetu Marija maže Isusova stopala uljem Narda.
Toliko o pisanoj riječi, a navodno da je lavanda jedna od biljaka koje su Adam i Eva ponijeli sa sobom pri izlasku iz Raja. Prema drevnoj legendi miomiris koji se širio od malog Isusa dolazio je od biljke na čijem grmu je Djevica Marija sušila njegovu odjeću, a vjeruje se da je to bila upravo lavanda. Stoga je dugo bilo uvriježeno vjerovanje da lavanda štiti od zlih sila, pa se u tu svrhu radio ukras od suhog cvijeta u obliku križa, koji se vješao iznad ulaza u kršćanske kuće.
U nešto starijoj povijesti drevni Egipćani koristili su je za mumificiranje, a Feničani i Arapi radili su poznate parfume od lavande. Navodno da se Kleopatra poslužila mirisom lavande kako bi zavela Cezara i kasnije Marka Antonija.
Rimljani su koristili lavandino ulje za kupanje, osvježenje prostora, zaštitu od komaraca i muha, dezinficiranje rana i kao dodatak mješavinama bilja za pušenje. Upravo otuda danas uvriježeno ime Lavanda i Lavandula, od latinskog korijena Lavare (prati) ili Livendula (modar, plavičast).
Smatra se da su Arapi donijeli lavandu u Grčku, odakle se ona proširila Mediteranom negdje 600. g. pr. Kr. U Englesku i Francusku je stigla preko Rimljana, a slijedeća odrednica joj je bila Amerika.
U doba srednjeg vijeka i renesanse u Francuskoj se lavanda rabila za pranje i sušenje rublja, a pralje su se zvale "lavande". Lavanda se uzgajala i u manastirima u medicinske svrhe, a poznata Njemačka redovnica, Hildegard of Bingen, opisala je njezino svojstvo liječenja glavobolje i migrene. U doba kolere, lavanda se koristila za dezinfekciju. Krojači kojima je bilo naređeno parfumirati svoje uratke lavandom nisu se zarazili ovom smrtonosnom bolešću. U doba kuge u Londonu, lavanda je postala poznata kao biljka koja štiti od zla i bolesti, Ljudi su nosili buketiće na svojim zapešćima da bi se zaštitili, a pljačkaši grobova, kojih je tada bilo puno, prali su se nakon svojih prljavih pohoda u octu pomiješanim s lavandom i rijetko su razvijali bolest.
Brojni vladari i vladarice obožavali su i redovito koristili lavandu: Charles VI Francuski, Louis XIV, Engleska kraljica Victoria i Elizabeta I i II. Elizabeta I zahtijevala je svježe bukete lavande svakog dana u godini, što je prilično težak zadatak za jednog vrtlara kada pomislite na Englesku klimu.
Iako je Francuska prvobitno bila vodeći komercijalni proizvođač lavande, ta tradicija počela se gubiti i Engleska je preuzela vodeću poziciju. Danas Francuska ponovno vodi, odlučna zaštititi i očuvati stare tradicije i kulturu.
Reference: Elen Spector Platt: Lavender; Tess Evelegh: Lavender: Practical Inspirations.; lavenderfarm.com
U nešto starijoj povijesti drevni Egipćani koristili su je za mumificiranje, a Feničani i Arapi radili su poznate parfume od lavande. Navodno da se Kleopatra poslužila mirisom lavande kako bi zavela Cezara i kasnije Marka Antonija.
Rimljani su koristili lavandino ulje za kupanje, osvježenje prostora, zaštitu od komaraca i muha, dezinficiranje rana i kao dodatak mješavinama bilja za pušenje. Upravo otuda danas uvriježeno ime Lavanda i Lavandula, od latinskog korijena Lavare (prati) ili Livendula (modar, plavičast).
Smatra se da su Arapi donijeli lavandu u Grčku, odakle se ona proširila Mediteranom negdje 600. g. pr. Kr. U Englesku i Francusku je stigla preko Rimljana, a slijedeća odrednica joj je bila Amerika.
U doba srednjeg vijeka i renesanse u Francuskoj se lavanda rabila za pranje i sušenje rublja, a pralje su se zvale "lavande". Lavanda se uzgajala i u manastirima u medicinske svrhe, a poznata Njemačka redovnica, Hildegard of Bingen, opisala je njezino svojstvo liječenja glavobolje i migrene. U doba kolere, lavanda se koristila za dezinfekciju. Krojači kojima je bilo naređeno parfumirati svoje uratke lavandom nisu se zarazili ovom smrtonosnom bolešću. U doba kuge u Londonu, lavanda je postala poznata kao biljka koja štiti od zla i bolesti, Ljudi su nosili buketiće na svojim zapešćima da bi se zaštitili, a pljačkaši grobova, kojih je tada bilo puno, prali su se nakon svojih prljavih pohoda u octu pomiješanim s lavandom i rijetko su razvijali bolest.
Brojni vladari i vladarice obožavali su i redovito koristili lavandu: Charles VI Francuski, Louis XIV, Engleska kraljica Victoria i Elizabeta I i II. Elizabeta I zahtijevala je svježe bukete lavande svakog dana u godini, što je prilično težak zadatak za jednog vrtlara kada pomislite na Englesku klimu.
Iako je Francuska prvobitno bila vodeći komercijalni proizvođač lavande, ta tradicija počela se gubiti i Engleska je preuzela vodeću poziciju. Danas Francuska ponovno vodi, odlučna zaštititi i očuvati stare tradicije i kulturu.
Reference: Elen Spector Platt: Lavender; Tess Evelegh: Lavender: Practical Inspirations.; lavenderfarm.com